Hrvatski - Croatian
Izvori informacija navedeni na ovoj stranici sadrže savjete, praktične prijedloge i odgovore na neka od općih pitanja o demenciji.
Izvori informacija
Za upite o demenciji ili da biste zatražili pomoć, nazovite National Dementia Helpline na broj 1800 100 500.
Ako vam je za razgovor sa Linijom za pomoć kod demencije potreban tumač, najprije nazovite Telephone Interpreting Service na broj 131 450.
Transcript
Ovaj DVD ima za cilj podići svjesnost, smanjiti stigmu i odstraniti mit o demenciji u hrvatskoj zajednici.
Dr. Veronika Jakovac će govoriti o nekim od uzročnika demencije i ćuti ćemo potresne priče i iskustva hrvatskih obitelji sa oboljelim od demencije.
To nije sramota
Sada ću ispričati jedan kratki vic o tome kako je jedna baka išla vidjeti liječnika,
jer je njezino koljeno strašno boljelo. Boljelo ju je, boljelo ju je lijevo koljeno.
Stoga kad je došla liječniku za savjet, liječnik ju je pregledao, pogledao i rekao:
“Bako, tebe koljeno boli zbog starosti.” Tada se ona okrenula, odmahnula rukom i rekla:
“E moj doktore, ništa ti ne znaš.”
Doktor se začudio: “Zašto?” A ona mu je odgovorila:
“Pa i moje desno koljeno je staro kao i lijevo, a desno me ne boli, nego samo lijevo.”
Tako ja vjerujem da je i demencija, dakle, nije uzročnik samo starost. Može biti jedan faktor, ali nu u kom slučaju glavni.
Moja mama je, koliko mi znamo, dobila dementia možda prije tri godine. Možda malo duže, ali mi smo primijetili prije tri godine.
Prve stvari što smo mi primijetili: da moja mama nije dobro jela, a da je puno omršavila. Nismo, nismo shvatili šta se dešava.
Onda je počela ostavljat stvari na mjestima na koje nije trebalo staviti, uzimala stvari koje baš nisu bile potrebne i upotrebljavala za kuhanje i takve stvari.
Prvih nekoliko puta kad smo shvatili da je mama bolesna, bila je u trgovini, i žena ju pita: “Koliko imate godina?” Ona kaže: “Petnaest.”
I tu smo se malo šokirali. Kako je sad na jednom petnaest? A drugo isto kad bi kuhala, stavila bi juhu na stol, juha zelena. “Šta si stavila u juhu?” “Ne znam.”
I tako, tu se vidi da se stvari događaju koje se nisu nikad prije događale.
Osjeća kao da se to sve treba ostaviti u kući da niko o tome ne zna. To nije nikakva sramota. To je bolest kao i svaka druga bolest,
a možda si misle kako da se to nama desilo, a ima toliko obitelji koje koje imaju bolesnu osobu u njihovoj obitelji, a to se uopće ne zna,
pošto su oni to sakrivaju i i žele da se to nekako sakrije, da se o tome uopće ne zna. To nije nikakva sramota, to je bolest kao i svaka druga bolest za koju treba se tražiti pomoć.
Ona se pojavljuje kod svih naroda, kroz svih jezika, kod bogatih i siromašnih, po cijelom svijetu, u svim zemljama. Na primjer, u Australiji ima oko 200.000 registriranih osoba sa demencijom.
Demencija ima različitih vrsta, a sve je to demencija, ali najraširenija i najpoznatija je Alzheimerova bolest, koja je od svih najviše zastupljena, i od 50 do 70 posto ima onih koji imaju Alzheimerovu bolest.
Druga po veličini ili po broju onih koji su oboljeli od demencije ili zaboravnosti
je vaskularna demencija, a to je bolest koja se pojavljuje zbog mnogih malih začepljenja u krvnim žilicama mozga, naročito prednjeg dijela mozga,
koji je odgovoran za mišljenje, za pamćenje, i to je, možemo kazati direktor mozga u tom smislu.
A zatim ima nekih drugih oblika demencije ili zaboravnosti, na primjer osobe koje vole jako puno popiti.
U početku osobe promijene svoje ponašanje, promijene svoj karakter, promijene svoje aktivnosti, svoje djelovanje, zaboravljaju,
stavljaju, i mi zaboravljamo isto, ali kad vi stavite ključeve u brašno ili stavite cipele u frižider, onda je to nešto što nije normalno,
i svakako to treba reportirati ili kazati kućnom liječniku šta se dešava kod osobe, ili recimo na primjer jedna osoba koja vrlo izvrsno kuha
jednostavno ne zna šta treba staviti u juhu, kako treba kolač napraviti, to je nešto što treba primijetiti, i što treba reportirati kućnom liječniku,
i kućni liječnik će sada poduzeti korake, uputit će osobu kod gerijatra, ili geriatrician, specijalista koji se bavi sa tim stvarima.
Mnoge stvari ne raspoznavati, ne znati, ne znati gdje je, ne poznati ljude koje je poznavala. Ona često ne zna da sam ja muž, ja sam, ponekad sam ja njoj brat.
Ona često kaže ona kad će ona ići kući, da će ona uzeti ovo, da će ona uzeti ono sa sobom. Kući, misleći u Hrvatsku. Odakle je rođena.
I to se događa puno puta kad smo u u krevetu. A onda kaže da će ona odnesti to svome Milanu. Pa pitam je: “Pa ko je taj tvoj Milan?” Pa kaže: “Pa to je moj muž.”
Pa pitam je: “A dobro, ko sam ja?” “A ti si moj brat.”
Ja bi još jedanput ponovio ljudima koji bi se mogli naći u takvoj situaciji da ne smatraju osobu ludom zato što se to desilo.
Gubitak pamćenja se može, ponavljanje, to sam već kazao, to se može svakom desiti svaki dan.
I ljudi ako se nađu u toj situaciji, ne smije se čekati, odmah tražiti liječničku pomoć. Koji nije luđak, nego je nesretna osoba kojoj se desilo nešto nepredviđeno.
A ja sam Ljubinka Brkić i radim za Alzheiemer’s Australia kao savjetnica za osobe koje su oboljele od demencije. Veliki dio vremena potrošim i na edukaciji u razlilčitim zajednicama da što se što više i što bolje se razumije to oboljenje.
Moguće je različite promjene, pogotovu u osobi oboljele od demencije. Može biti promjena u raspoloženju, promjene u osobnosti i u pamćenju,
i to može biti od veliki, veliki izazov obitelji koja skrbi za osobu i traži od njih i od nas sviju u stvari puno strpljenja i razumijevanja.
I u svemu ovome morate znati da nije sram pitati za pomoć. Jer ima velika potpora, država pruža veliku potporu, kao što bi da da slomite nogu ili ruku, tražili pomoć.
Također u ovoj situaciji morate znati da niste sami na ovome putu.
Najteže što je slušati stalno te ljude, pošto oni jedno te isto govore, jedno te isto ponavljaju, i onda je najbolje odgovorite dva-tri puta.
Ako vidite da ne može tako, onda i promijenite jednostavno o čemu se govori, i oni zaborave šta su ispitivali. Mora se biti jako strpljivi sa takvim ljudima. Ili ih odvedeš napolje ili u šop ili nešto tako.
Puno to pomogne informacija o tome, pošto znaš da oni ne, da se oni ne prave, nego da je to zbilja bolest.
Država daje različite usluge, kao i za svaku bolest, tako i za demenciju ili zaboravnost, ili Alzheimer, Alzheimerovu bolest. Postoje različite usluge koje država daje onima koji su oboljeli od Alzheimerovu bolest
i za one koji se, koji služe, koji pomažu onima koji imaju Alzheimerovu bolest, a to su ukućani, ili djeca ili rodbina onih koji su oboljeli od Alzheimerove bolesti.
I ako ih izvedemo u grupe među druge ljude, onda oni nekako još bolje se osjećaju u društvu i i funkcioniraju bolje, a ne samo da ih se zatvori u kuću i da
samo gledaju ispred televizora. Neke stvari koje su jako potrebne, na primjer moja mama ide na lagane vježbe, onda idemo na grupu za dementia, gdje se, gdje se rade ove
neke narukvice i takve stvari, gdje se oni sastaju u grupi. I ta grupa jako, jako njima dobra, pošto moja mama stalno o tome priča,
i na primjer za moj, za naš benefit idemo u, imaju dementia seminare i takve stavri, na kojima se jako puno nauči o toj bolesti. Ali naši ljudi od svega toga bježe.
A jako je potrebno da se to ide, da čujete od čega ti ljudi boluju i šta se njima dešava. To je najvažnije.
Moje ime je Marija Orešković. Radim u Hrvatsko-Australskom Socijalnom Centru kad aged care worker, što u prijevodu znači osoba za rad sa ljudima starije starosne dobi.
Također neki u zajednici misle da je demencija mentalna bolest, što isto nije točno. Demencija nije mentalna bolest. Demencija je kao i svaka druga bolest, kao što je dijabetes,
kao što je oboljenje, srčano oboljenje, kao što je oboljenje unutarnjih organa, i važno je odmah zatražiti, kada se primijete prvi simptomi,
zatražiti kod obiteljskog liječnika, jer vrlo je važno postaviti dijagnozu, jer u nekim slučajevima radi se o drugoj bolesti, možda i to i nije demcija. Tražiti pomoć na vrijeme je prvi korak koji svatko treba učiniti.
Tim je neka, kako starimo, zaboravljamo, ali gubitak pamćenja kod demencije je potpuno drugačiji nego kod normalnog procesa starenja, i demencija nije normalni proces starenja. Mi u zajednici imamo ljude kao što, koji su stari deve…, više od devedeset godina koji normalno funkcioniraju.
Što može pomoći smanjiti rizik od demencije? Redoviti liječnički pregled, održavati um aktivnim, jesti zdravu hranu, redovito i puno vježbati, posjećivati obitelj i prijatelje redovito i družiti se.
Ovaj DVD će pokazati priče iz osobnog iskustva i nije namijenjen kao medicinsko sredstvo.
Ako ste vidjeli ili doživjeli bilo koji od simptoma prikazanih u DVD-u, molimo otiđite kod vašeg obiteljskog liječnika za dijagnozu i savjet ili kontaktirajte bilo koju od sljedećih organizacija koje će vas povezati sa službama na vašem području.
Za više informacija nazovite
Croatian Australian Welfare Centre na broj 02 9610 1146.
Alzheimer’s Australia Nacionalna linija za pomoć u slučaju demencije na broj 1800 100 500.
Multicultural Communities Council of Illawarra na broj 02 4229 7566.
Commonwealth Respite and Carelink Centre - informacije i podrška za njegovatelje, nazovite 1800 052 222.
Ministarstvo zdravstva i starenja na broj 1800 020 103.
- DownloadVaša prava i odgovornosti (Your rights and responsibilities)3.6 MB
- DownloadBrine li vas vaše razmišljanje i pamćenje? (Worried about your thinking and memory?)1 MB
- DownloadVodič kroz demenciju (The Dementia Guide)1.7 MB
- DownloadPromjene kod pamćenja (Memory changes)852 kB
- DownloadNaše usluge (Our services)4.7 MB
- DownloadŠto je demencija? (What is dementia?)403 kB
- DownloadDijagnoziranje demencije (Diagnosing dementia)424 kB
- DownloadRano planiranje (Early planning)390 kB
- DownloadKomunikacija (Communication)418 kB
- DownloadPromjena ponašanja (Changed behaviours)402 kB
- DownloadOdmor (Taking a break)393 kB
Transcript
On je pazio na mene jako dobro.
On je mene pazio, kupao, uzeo je potpunu brigu o meni.
Pomagao mi pri oblačenju.
S pažnjom je njegovao moju kosu.
On je uzeo godišnji odmor kako bi mi pomogao, meni kad sam imala operaciju.
Ja mu to neću nikad zaboraviti.
Kao na primjer, jučer, bila sam bolesna, a on mi je napravio čaj.
On je star 62 godine.
Ja sam mislila da je demencija bolest starijih ljudi.
Najdraži dan u mom pamćenju je naš dan vjenčanja.
Ja sam bila najsretnija osoba.
Cijela naša obitelj bila je tamo.
Moji i njegovi roditelji.
Bila sam jako zaljubljena.
Ponekad sam bila i ljubomorna.
On je dobro izgledao.
On nikad nije rekao ništa ružno meni.
Više nisam ljubomorna.
Mi smo se upoznali u bolničkom kafiću.
On je bio građevinski radnik.
Dolazio je svaki dan u kafić u kojem sam ja radila.
Onda je odlučio jedan dan pozvati me na nogometnu utakmicu.
Ja sam mu rekla da sam premlada za momka.
To je bilo u travnju, a u svibnju smo se zaručili, i na kraju sedmog mjeseca bili smo vjenčani.
Izgubili smo naše fotografije.
One su izgorjele.
To su bile fotografije kad smo bili mladi.
U našem životu prošli smo kroz mnogo teškoća zajedno.
Ja sam mu zahvalna za sve što je učinio za mene kroz cijeli moj život.
Zato se i ja želim brinuti za njega.
Ja ovdje nemam obitelji, samo imam njega.
Ja se ne mogu zahvaliti Australiji za sve što su učinili za nas.
Mi idemo na sve tečajeve i grupe, i to nam puno pomaže.
Kad on spava, ja pletem šalove, veste i čarape za starački dom kao zahvalu za sve što su oni učinili za nas.
Postoji jedna pjesma koju nikad nije zaboravio.
Kad je čuje da svira, odmah se uzbudi, toga se sjeća.
Kad je žalostan, ja se osjećam kao da mi je netko stavio nož u srce.
Ja odem u kupaonicu i plačem.
Ne želim plakati pred njim.
Ja znam da nema lijeka za ovu bolest, a znam da će biti sve gore, ali opet se nadam da će biti bolje.
Vrlo mi je teško razumjeti zašto se to njemu dogodilo.
Transcript
Postoji razlika kada se nešto zaboravi jedanput i kada se nešto zaboravi više puta.
Postoji razlika između zaboravljanja i demencije.
Ako želite popričati s nekim tko to razumije, nazovite Alzheimer's Australia na Nacionalni dežurni telefon 1800 100 500.